Created by potrace 1.15, written by Peter Selinger 2001-2017

Naučimo našu djecu bolje pričati!

Donosimo članak naše logopedinje Sanje Laljak objavljen u Katehetskom glasniku.

Djeca su naše blago, povjereno od Gospodina Boga. Majkama su dana ih nose, da ih rode, da ih njeguju, da ih odgajaju, da ih vode. Bog daje djecu našim obiteljima, nama odgojiteljima i stručnjacima u vrtićima. Već sami začetak je po Božjoj volji i Božjem naumu.

Poticanje govora i prevencija govornih poteškoća počinje već u prenatalno doba. Još u samom intrauterinom razvoju možemo govoriti o pozitivnim i negativnim utjecajima na djetetov mozak. Negativno djeluju određeni lijekovi, droge, alkohol, pušenje, stres, kemikalije, loša prehrana te narušavaju djetetovo neurološko, mentalno, emocionalno stanje. Isto tako namjerna prenatalna stimulacija može doprinijeti bržem razvoju djetetova mozga i govora. Neka istraživanja pokazuju da prenatalno stimulirana djeca brže progovaraju, prohodaju brže, manje su plačljiva, više su zainteresirana za događanja u okolini.

Mozak malene bebe gotovo je bez brazdi. Da bi se djetetov mozak normalno razvijao moramo mu osigurati određene vrste iskustava, posebice u području emotivne potpore i govora.

Oko treće godine je najveći razvoj neurona i sinapsi u mozgu. Opada do desete godine, ali je još uvijek to stvaranje jako, te se nakon desete neuronske veze stvaraju sve manje. To znači da se najviše može utjecati do treće godine i kasnije do desete godine života. Što dijete nauči u najranijoj dobi, i ako se ta ponašanja ponavljaju, to ostaje zapisano za čitav život. Ako se ne ponavljaju, zaboravit će se, isto ako ne djelujemo u kritičnom razdoblju prve tri godine djetetov mozak se na razvije. Ako dijete nije izloženo govoru od samog rođenja, govor se neće razvijati. Moramo osigurati djetetu: ljubav, emotivnu sigurnost, maženje, odgovaranje na djetetove podražaje i jezik jer nema zamjene za svakodnevnu komunikaciju jezikom koju pružaju roditelji i braća.

Lijeva hemisfera se više specijalizira rastu područja odgovorna za govor. Čitanje, pričanje i pjevanje stimuliraju jezične centre mozga, posebno u lijevoj polutki mozga. Što su djeca više izložena govoru, razgovoru, knjigama, rimama, pjesmama, pričama i igrama, možemo reći i molitvi, govor se više razvija. Ta djeca ne samo da će imati širi rječnik, ili biti bolji čitači, već je strukturiranje cijelog kognitivnog mehanizma mozga i razina na kojima će to dijete i kasnije kao odrasla osoba razumijeti svijet i komunicirati s drugima.

Većina djece govor usvaja spontano, kod nekih govorni razvoj kasni, neki imaju poteškoća u izgovaranju, neki imaju poremećeni ritam i tempo govora. Govorne i jezične poteškoće kod djece mogu biti  poteškoće izgovora glasa (dislalija), poteškoće glasa (difonija), mucanje, jezične teškoće.

 

DISLALIJA (POTEŠKOĆE IZGOVORA GLASOVA)

Poteškoće izgovora glasova (artikulacijske teškoće) su najuočljiviji i najučestaliji govorni poremećaji i spadaju u skupini dislalia. 25 – 30 % djece predškolskog uzrasta imaju poteškoće u izgovoru glasova.

Neispravan izgovor glasova (prisutan u obliku ispuštanja i zamjene glasova, iskrivljen izgovor) i riječi (nesigurna predodžba glasovne strukture riječi – leksička dislalija) neovisan je o izgovornim mogućnostima, a struktura rečenice je primjerena dobi.

U većini djece, teškoće spontano nestaju tijekom ranih godina života, razvojnog perioda procesa usvajanja izgovora. Kod nekih umjesto da spontano nestanu, one se učvršćuju i postaju dijelom njihova govora. Raspon poteškoća kreće se od vrlo blagih gotovo neprimjetnih odstupanja do teških koji ometaju razumljivost.

Vrste dislalia su:

Sigmatizam (S, Z, C, Š, Ž, Č, Đ, DŽ)

Rotacizam (R)

Lambdacizam (L, LJ)

Kapacizam (K)

Gamacizam (G)

Hitinizam (H)

Tetizam (zamjena glasova sa T i D)

Tetacizam (T)

Deltacizam (D)

Etacizam (E).

Neispravan izgovor glasova se tolerira do 5,5 godina, nakon toga bi dijete glasove trebalo korektno izgovarati.

Uzroke poteškoća izgovora glasova ponekad možemo samo naslućivati.

Oni mogu biti: organska odstupanja u građi organa koji sudjeluju u artikulaciji, blaga oštećenja sluha (provodne, česte upala uha – u tom periodu dijete ne čuje dobro glasove), motorička nespretnost, nedovoljna diferenciranost pokreta jezika, usnica, gornje i donje čeljusti, loše navika u djetinjstvu (duda, bočica, prst), slabiji fonematski sluh (fine nijanse u izgovoru glasova), nepravilan govorni uzor (dugo tepanje), odrastanje u socijalno i pedagoški depriviranoj sredini.

Kako pomoći djetetu koje ima poteškoća u izgovoru glasova?

– govorite pravilno – budite dobar govorni model

– nastojte biti djetetova podrška i kad je ono samo svjesno svoje poteškoće u govoru

– ne ispravljajte dijete, kad bi moglo pravilno izgovarati, sigurno bi to i činilo

– ne posramljujte dijete, ne dozvoljavajte to ni drugima

– potražite pomoć logopeda

– motivirajte dijete za odlazak na logopedske vježbe

– aktivno se uključite i podržavajte rad logopeda s djetetom.

 

MUCANJE

Najpoznatiji govorni poremećaj, lako je prepoznatljiv i zapravo sinonim za govorne poteškoće. Mucanje se manifestira kao otkriveno i sakriveno.

Otkriveno: ponavljanje dijelova riječi i rečenica, produžavanje glasova, zastoji u govoru, neadekvatne pauze, ubacivanje različitih glasova, poštapalice, dulje trajanje govora,  razni nepotrebni zvukovi, općenito manja količina govora.

Sakriveno: emocije (tikovi, strahovi, sram, izbjegavanja), stavovi (netolerantan spram govornih situacija).

 

Vrste mucanja su: fiziološko, primarno, sekundarno, akutno.

Fiziološko mucanje se javlja u doba intenzivnog razvoja govora, od druge do treće godine, puno djece tada ne govori tečno. Djeca sklona mucanju su ona koja nose hereditarno opterećenje ili je govor slaba strana te se kod njih javlja: više zastajkivanja, ponavljanje glasova, slogova riječi, oklijevanja u govoru, produžavanje glasova, ne slijevaju riječi tečno u rečenice.

Ako se ne dira, ne obraća pažnju, samo od sebe prolazi.

Primarno mucanje. Dijete još nije svjesno svog nepravilnog izgovora, simptomi su:

– češći zastoji, češće ponavljanje glasova i slogova, prisutni su grčevi kloničkog tipa

– dijete može postati svjesno mucanja.

Sekundarno mucanje je pravo mucanje. Simptomi su:

– opća mišićna napetost cijelog tijela, osobito govornih organa

– strah od govora i pojedinih govornih situacija

– svjesnost govornog poremećaja, svijest o sebi kao osobi koja muca

– nesklad između disanja, fonacije, artikulacije i govorno – misaonih tokova.

Akutno mucanje: javlja se najčešće u dobi od druge do treće godine, te u pubertetu.

Nastaje kao rezultat patološki povišene emocionalne reakcije ličnosti na fizičku ili psihičku traumu, govor je pogođen jer je slaba točka pojedinca. Uzrok može biti preveliki strah, preveliko uzbuđenje, trauma.

Neki opći savjeti za razgovor s djetetom koje muca:

Govoriti nešto sporije i opuštenije.

Slušajte što dijete govori, reagirajte na sadržaj, a ne na mucanje.

Pružite prikladne potvrde da slušate što dijete govori.

Održavajte prirodni očni kontakt.

Ne požurujte dijete prekidanjem ili dovršavanjem riječi umjesto njega.

Izbjegavajte pitanja koja zahtijevaju složene odgovore.

Simptomi uzbune kada je potrebno javiti se logopedu:

– dijete je počelo ponavljati sve kraći element

– povećao se broj ponavljanja

– dijete se bori s riječima

– kod ponavljanja se mijenja struktura riječi

– tijekom govora su uočljivi znakovi napetosti mišića, grč u govornom aparatu.

Sprječavanje mucanja:

– spriječiti stvaranje predispozicijskog tla za mucanje

– odnosi u obitelji

– zdrava prehrana

– čvrsta dnevna rutina, do pete godine dnevni san

– ako im je teško na slavljima, toga ih osloboditi

– dijete mora čuti samo tečan, jasan, gramatički ispravan govor – ne samo kratke naredbe

– ako dijete ima čimbenik rizika, odvojiti vrijeme samo za njega

– ne preopterećivati govorni sustav djeteta

– razlikovati normalno zapinjanje od početne pojave mucanja.

 

JEZIČNE TEŠKOĆE

Termini: Usporen razvoj govora, Zaostao razvoj govora, Nedovoljno razvijen govor, Posebne jezične teškoće (PJT ili SLD), Disfazija

Mala djeca bez posebnog poučavanja samo slušajući govor svoje okoline postupno usvajaju gramatička pravila i oblikuju jezičnu razinu govornog izražavanja. Jezik je po svojim sastavnicama vrlo kompleksan (sintaksa, gramatika, semantika, morfologija i sl.) i o tome se djeca poučavaju tek tijekom školovanja. Većini djece put usvajanja govora ne predstavlja prevelike poteškoća, no nekima je to teže, te možemo uočiti zaostajanja. To iziskuje praćenje i posebne postupke u cilju poticanja jezično – govornog razvoja.

Dijete bi se u trećoj godini trebalo po mogućnosti služiti gramatički ispravnim rečenicama, najprije jednostavnijim od najmanje tri riječi, a zatim sve složenijim.

Kod djeteta s jezičnim poteškoćama ili Usporenim razvojem govora (do četiri godine) ili Nedovoljno razvijenim govorom (iza četiri godine) možemo uočiti:

– progovara kasnije od svojih vršnjaka

– govori manje od svojih vršnjaka

– koristi kraće, jednostavnije rečenice od svojih vršnjaka i koristi se ograničenim brojem riječi (siromašno jezično – govorno izražavanje)

– upotrebljava iskaze koji su agramatični (“mama ide posao”)

– redoslijed riječi u rečenici neuobičajen

– često ispušta ili zamjenjuje mjesta slogovima u riječima

– radi brojne sustavne i nesustavne pogreške u izgovoru glasova tako da je njegov govor ponekad teže razumljiv okolini

– ima poteškoća u razumijevanje pitanja ili naloga koji mu se upućuju

– ponekad prisutno: poteškoće u razvoju motorike, smetnje pažnje, poteškoće u usvajanju predvještina čitanja i pisanja.

 

Što možete napraviti?

– uočite li kasnije progovaranje, potražite pomoć logopeda koji će napraviti detaljnu procjenu, dati savjet za poticanje djeteta, prema potrebi uključiti dijete na terapiju (dijagnostika će ponekad zahtijevati dodatne specijalističke preglede – neurolog, ORL, fizijatar, psiholog, audiolog i sl.)

– pravovremeno i primjereno poticati djetetov govor: ne ispravljati i ne inzistirati suhoparno ponavljanje riječi, kada bude spremo samo će krenuti; puno ponavljati pojedine riječi u različitim oblicima; pravilno govoriti djetetu; biti dobar govorni model

– razgovarajte s djetetom o svemu što trenutačno radite

– imenujte dijelove tijela, osobe, igračke, odjeću, hranu, pribor za jelo

– dok zajedno listate slikovnicu ili gledate crtić, imenujte likove, opisujte slike, prepričavajte događaje, potičite dijete da i ono imenuje

– zajedno crtajte, bojite, modelirajte

– pjevajte, plešite, plješćite itd.

– igrajte se jezičnih igara (igre riječima, asocijacijama, rima itd.)

– bavite se raznim tjelesnim i sportskim aktivnostima

– upoznajte dijete s novim mjestima, ljudima, događajima, uključite dijete u sve dnevne aktivnosti

– pri tome budite razigrani, veseli, smiješni, nesavršeni: lakše ćete pridobiti djetetovu pažnju

– ne inzistirajte na onome što dijete ne može već na onome što može i gradite igru na tome.

 

Možemo reći, obzirom na najnovija istraživanja govora kod djece, uočava se da je kod gotovo četvrtine djece prisutan neki oblik govornih poteškoća. Na nama, roditeljima, obiteljima, odgojiteljima velika je zadaća pomaganja i poticanja djeteta u ovom području.

Odgojitelji u vjeri posebno, djeca su većinu svog vremena s vama, budite tu za njih, u njihovim dobrim i u ne tako dobrim trenucima, slušajte ih, pričajte im, molite se s njima, pomozite i roditeljima kako bi djeca krenula u svijet jezika i govora što lakše i bezbolnije.

 

Literatura:

1. Apel, K. i Masterson, J. (2004.): Jezik i govor od rođenja do 6. godine. Ostvarenje, Lekenik

2. Čudina – Obradović, M. (2003.): Igrom do čitanja. Školska knjiga, Zagreb

3. Čudina – Obradović, M. (2004.): Osobine i psihološki uvjeti razvoja djeteta predškolske dobi, Golden marketing – Tehnička knjiga, Zagreb

4. Herljevič, I. i Posokhova, I. (2002.) . Govor, ritam, pokret. Ostvarenje, Lekenik

5. Posokhova, I. (1999. i 2008.) . Razvoj govora i prevencija govornih poremećaja u djece. Ostvarenje, Lekenik

6. Posokhova, I. (2001.). Dislalija. Ostvarenje, Lekenik

7. Rade, R. (2003.). Poticanje ranog govorno-jezičnog razvoja. Foma, Zagreb

8. Greenspan S.I:, Weider S. (2002.) Dijete s posebnim potrebama. Ostvarenje, Lekenik

9. Škarić, I: (1988.). Govorne poteškoće i njihovo ukljanjanje. Mladost, Zagreb

10. Vuletić, D. (1987.). Govorni poremećaji – izgovor. Školska knjiga, Zagreb

11. Pavičič-Dokoza, K. i Herciginja –Salamoni, D. (2007.). Moje dijete muca- kako mu pomoći?, Poliklinika za rehabilitaciju slušanja i govora SUVAG, Zagreb

12. Peti-Stanić, A. i Velički, V. (2008.). Jezične igre za velike i male. Alfa, Zagreb

13. Ragnhild A. Oussoren (2007.). Ples pisanja. Ostvarenje, Lekenik

14. Posokova, I. (2009.). 145 logopedskih igara. PLANET ZOE d.o.o., Zagreb

15. Andrešić, Štuka, Crevar, Ivanković, Mance, Mesec, Tambić (2009.). Najčešći poremećaji jezično-govorne komunikacije djece predškolske dobi, HLD, Sekcija predškolskih logopeda grada Zagreba, Zagreb

16. Mesec, I. (2007.) U svijetu slova. Foma, Zagreb

17. Posokova, I. (2009.). Zabavan jeziku slikama i igrama 1. PLANET ZOE d.o.o., Zagreb

18. Posokova, I. (2009.). Zabavan jezik u slikama i igrama 2. PLANET ZOE d.o.o., Zagreb

Članak je objavljen i ovdje.