Prenatalno roditeljstvo

Uvid u skriveni život predročenčeta

Napredak znanosti i modernih tehnika snimanja okrenuo je novu stranicu u shvaćanju prenatalnog života djeteta. Značajan doprinos dao je švedski fotograf Lennart Nilssen koji je koristeći se elektronskim mikroskopom i naprednom fotografskom opremom odškrinuo prozor u maternicu strpljivo snimajući do tada skriveni život nerođenog djeteta. Njegov primjer slijedili su i drugi poput Alexandera Tsiarasa koji je upotrijebio i najmodernija računala došavši do fantastičnih uvida u taj čudesni prenatalni svijet. Izumom 4D ultrazvuka, koji objedinjava tri prostorne dimenzije s dimenzijom vremena, stvorena je mogućnost da se događanja u majčinoj utrobi prate u stvarnom vremenu. Britanski liječnik dr. Stuart Campbell, jedan od najistaknutijih stručnjaka za ultrazvučne pretrage u trudnoći, ustvrdio je da je ultrazvuk za liječnike, poput teleskopa za astronome.

Ono što je snimljeno spomenutim naprednim tehnologijama zapravo je samo potvrdilo ono do čega su, na temelju svojih opažanja i kliničke prakse, već otprije došli stručnjaci prenatalne i perinatalne psihologije i zdravlje. Za sve koji se o tome žele podrobnije informirati danas su na raspolaganju brojni znanstveni radovi i studije. Dovoljno je prelistati časopise međunarodnih i nacionalnih stručnih društava tijekom zadnjih nekoliko desetljeća.

Prenatalno roditeljstvo

Roditeljstvo nedvojbeno počinje začećem djeteta, a američki pedijatar Frederick Wirth na temelju svoga višedesetljetnog rada uobličio je osnove prenatalnog roditeljstva:

1. Predrođenče ima više živčanih stanica nego li odrasla osoba.

Oko 20-tog tjedna od začeća čovjek ima najveći broj živčanih stanica u mozgu koje će ikad imati. Njihovo preživljavanje temelji se na načelu »koristi ih ili izgubi«. Opstaju, i potom se međusobno umrežavaju, one stanice koje se prakticiranjem prenatalnog roditeljstva koriste, dok one koje se ne koriste odumiru. Veći broj stanica i njihova bolja umreženost povezana je s boljim funkcioniranjem mozga odnosno boljim kognitivnim sposobnostima.

1. Predrođenče s roditeljima dijeli emocionalna iskustva, a majke ne mogu od njih skriti svoje najdublje misli i osjećaje.

Majčine misli i osjećaji aktiviraju odgovarajuća područja u njenom mozgu te potiču lučenje biološki aktivnih tvari. Ovisno o svojoj naravi, tvari koje prolaze kroz posteljicu prožimaju djetetovo biće i ostavljaju najdublje otiske, kako one pozitivne tako i one negativne. Najznačajnije su misli i osjećaji koje majka gaji prema predrođenčetu te prama ocu djeteta.

1. Roditelji su djetetovi genetski inženjeri i arhitekti njegova mozga.

Uvjeti (duhovno-psihičko-tjelesno stanje supružnika) u kojima se razvijaju spermiji i jajne stanice u mjesecima netom prije začeća te uvjeti u kojima se događa začeće mehanizmima epigenetičke regulacije (epigenetika – znanost o utjecaju okoline na gene) utjecat će koji će se geni aktivirati, a koji će biti blokirani u rastu i razvoju čeda. Uz to, s obzirom na stupnjevit razvoj mozga u kojem se živčane stanice uspinju od donjih prema višim razinama, uvjeti u kojima predrođenče živi odredit će »arhitekturu« mozga i načine funkcioniranja.

1. U biću predrođenčeta bilježi se sve ono što se s njim događa od začeća nadalje.

Osim pamćenja za koje je potrebna određena razina razvoja mozga (eksplicitna memorija) utvrđeno je postojanje još dviju razina zapamćivanja, odnosno bilježenja informacija, u čovjeka prije rođenja: a) implicitna koja se temelji na lučenju biološki aktivnih tvari u tijelu majke i njenoga čeda te b) transcendentalna koja je povezana s duhovnom sastavnicom čovjeka, jer se u čovjekovoj duši bilježe sva iskustva od začeća nadalje.

1. Predrođenče komunicira sa svojom majkom i svojom okolinom kako biokemijskim putem tako i putem svojih osjetila – ono osjeća dodir, čuje, prepoznaje okuse i mirise, i štošta drugo.

Nerođeno čedo očekuje komunikaciju sa svojim okolinom, prije svega sa svojom majkom i ocem, odnosno s blizancima u slučaju višeplodnih trudnoća. Osim duhovne, psihološke i molekularne komunikacije koja se složenim procesima odvija od samoga začeća, praktična prenatalna komunikacija utemeljena na dostatnom prenatalnom razvoju svih osjetila moguća je od 16. tjedna po začeću.

1. Vaše dijete razvija svjesnost i svijest o sebi u smislu odvojenosti od majke još prije rođenja.

U psihoterapijskoj praksi desetljećima proučavana i dokumentirana duboko zabilježena sjećanja odraslih osoba o događajima koji su se zbili tijekom trudnoće, bez prethodnoga znanja o njima, ukazuju da predrođenče pokazuje određenu svijest o sebi i prije rođenja.

1. Iskustva vašega djeteta u maternici oblikuju njegov mozak, čime se određuju ponašanja nakon rođenja i vjerojatno za čitav život.

Ponašanja pa i temperament čovjeka uvjetovani su funkcioniranjem njegova mozga, a mozak dokazano oblikuje najranija čovjekova okolina – zato se govori o ekologiji maternice.

1. Svako se dijete rađa s već izraženim temperamentom koji će možda zahtijevati specifične roditeljske tehnike za pravilan razvoj nakon rođenja.

Temperament djeteta, istina, dijelom proizlazi iz njegovih gena, ali itekako ovisi o ranoj razvojnoj okolini djelovanjem epigenetičkih mehanizama. Usvajanje vještina prenatalnog roditeljstva pomaže roditeljima da upoznaju dijete prije rođenja, što olakšava skrb i brigu o djetetu nakon rođenja.

1. Vaše dijete se rađa tražeći nastavak smislenih odnosa započetih prije rođenja i intuitivno zna kako ih dalje razvijati.

Čovjek je biće odnosa te od samoga početka teži njihovoj uspostavi, poglavito sa svojim najbližima. Ako uz pomoć prenatalne komunikacije utemeljene na ljubavi, prihvaćanju i uvažavanju dođe to uspostave odnosa roditelja, ali i starije braće i sestara, s predrođenčetom, ono će razviti temeljno povjerenje i međusobnu privrženost, a što će biti kvalitetna osnova za daljnji razvoj odnosa.

10. Predrođenče u maternici započinje učiti (protoučenje), a brže uči ako unutra ima još učenika (braće i sestara).

Maternica – prva učionica

Prenatalnu komunikaciju stoga treba promatrati u svjetlu spomenutih načela, a osobito ovoga posljednja je majčina utroba je prva učionica za dijete i idealno mjesto za učenje prvenstveno zahvaljujući primjerenoj zrelosti osjetilnih sustava dodira, pokreta i sluha. Isti su već tijekom trudnoće dostatno razvijeni da omoguće interaktivnu komunikaciju roditelja s još predrođenčetom. To se postiže korištenjem strukturirane, opetovane, progresivne i multimodalne stimulacije glazbom, pokretom, dodirom i vibracijom protkane ljubavlju i sigurnošću.

Dobrobiti prenatalne komunikacije

Brojne se dobrobiti ukoliko se roditelji tijekom trudnoće potrude uspostaviti prenatalnu komunikaciju i vezati se sa svojim nerođenim djetetom.

Mnoge od njih nije ni moguće izmjeriti, ali ipak valja spomenuti one najvažnije:

• manje komplikacija tijekom trudnoće i poroda
• sretnija, zdravija i pametnija djeca
• značajno veća racionalna (IQ), emocionalna (EQ) i duhovna (SQ) inteligencija
• bolje prepoznavanje djetetovih znakova nakon rođenja
• manje plakanja kad se dijete rodi što znači više prospavanih sati za roditelje
• sprečavanje ovisnosti i asocijalnih oblika ponašanja uključujući nasilje i kriminal u adolescentnoj dobi
• poboljšanje komunikacije među roditeljima i bračna stabilnost
• bolje povezivanje i usklađivanje čitave obitelji

Jedna od najopsežnijih studija, gdje je velik broj trudnih roditelja pa zatim i djece praćen kroz duže vrijeme, je nacionalni projekt proveden u Venezueli pod vodstvom dr. Manrique. Rezultati tog istraživanja ukazuje kako adekvatna prenatalna stimulacija rezultira boljim obrascima ponašanja majki tijekom poroda te statističkim značajnim razlikama u motornom i psiho-kognitivnom odrednicama rasta i razvoja prenatalno stimulirane djece

Zaključak

U svojim temeljim prenatalni program komunikacije trebao bi spajati saznanja i iskustva iz znanosti, umjetnosti i duhovnosti. Istovremeno on stremi promicanju komunikacije, stimulacije i svojevrsne rane edukacije jer se potiče stvaranje i održavanje djelotvornih neuronskih mreža, podržavajući maksimalnu ekspresiju raspoloživog genetskih potencijala. Pjevanjem uspavanki i putem jednostavnih multimodalnih igara roditelji posredstvom majčinih hormona i neuroprijenosnika prenose predrođenčetu pozitivne osjećaje poput ljubavi i sigurnosti čime se ostvaruje prenatalno vezivanje. Na taj način stvaraju se temelji kasnijih obrazaca ponašanja te djetetove osobnosti.

Provođenjem interaktivnih programa prenatalne komunikacije povezivanjem dodira, pokreta, glazbe i vibracije, valja očekivati bolju budućnost za djecu, obitelji te društvo u cijelosti.

Za vjerovati je kako svaka osoba koja razmišlja o budućem roditeljstvu istovremeno se nada sretnoj, zdravoj i pametnoj djeci, a najbolji put k tom cilju je uspostava kulture ophođenja sa nerođenim djetetom i poštivanje njegova dostojanstva i njegovih sposobnosti. To se u prvom redu postiže primjerenim angažmanom roditelja tijekom trudnoće i pružanjem nesebične ljubavi koja je ona temeljna vrednota za opstojnost svakog čovjeka.

Za više informacija, obratite se na mailove:

Petar-Krešimir Hodžić, dr.med., CIMI®/L (pkhcroat@yahoo.com)

Rafaela Mrdjen-Hodžić, dipl. inž. biologije, CIMI®/L (rmrdjen@yahoo.com)

Ako ste zainteresirani za tečaj prenatalnog roditeljstva, više informacija pronađite ovdje.