Split: Otac kao model uloge

Suvremena, uglavnom humanistička psihološka shvaćanja, očinstvo sve više smatraju „bitnom sastavnicom muškarčeva identiteta“ (Ehrensaft, 2002, str. 49), a „pravi doživljaj očinstva i ispunjenje očinske uloge imaju ponajviše oni očevi koji žive sa svojom maloljetnom djecom“ (Ehrensaft, 2002, str. 50). Jedna od najznačajnijih kvaliteta očinstva, i zasigurno najviše navođena, je služiti kao model uloge (Popenoe, 2002). Imitacija ili modeliranje je moćan procesa učenja, a očevi predstavljaju model i za sinove i za kćeri.

Sinovi uče od očeva o muškoj odgovornosti i postignućima, o tome kako biti asertivan i neovisan i kako se prihvatljivo odnositi sa suprotnim spolom pa sinovi koji iskuse odbijajuće, nekompetentne ili odsutne očeve, često odrastaju s visoko konfliktnom sviješću o muškosti (Popenoe, 2002). Očevi utječu na usvajanje spolnih uloga kod djevojčica odobravanjem majke kao odgovarajućeg modela za spolno vezana ponašanja te izravnim poticanjem djevojčica na ženstveno ponašanje, a kako se očev utjecaj nastavlja i u kasnijem dobu, odnosi sa muškarcima za djevojke ovise više o ranom odnosu s ocem nego s majkom (Popenoe, 2002). Igra očeva sa sinovima je takva da u većoj mjeri potiče vizualno i lokomotorno istraživanje kao i finu motoriku, dok su očeve interakcije s kćerima karakterizirane verbalnim igrama i socijalnom konverzacijom (Komadina i Perić- Kosović, 2012). Biller (Brott, 1998, str. 189) smatra da će očevi „vjerojatno nježno privijati svoje male djevojčice, no sa sinovima će se igrati vrlo aktivno, na granici tjelesne grubosti“, a uz to su „skloniji prihvaćanju ‘teškog’ muškog djeteta, ali i povlačenju od ženskog djeteta koje iskazuje slične probleme“.

Objedinjujući rezultate mnogih istraživanja može se zaključti da očeva odsutnost može dovesti do ozbiljnijih poteškoća u psihoseksualnom razvoju djece, posebno dječaka, a posljedice očeve odsutnosti su utoliko pogubnije ukoliko je dijete mlađe (Maleš, 1999). Za dječake je otac važan sa stajališta usvajanja spolne uloge jer mu nedostaje objekt identifikacije dok je za djevojčice, otac predstavnik suprotnoga spola i kao takav je za njih od neprocjenjive važnosti za kasnije uspostavljanje heteroseksualnih odnosa (Maleš, 1999).

Otac ima aktivnu, ali različitu ulogu od majke u djetetovu odgoju i činjenica jest da se ona s vremenom mijenja kao što se mijenja i percepcija društva o njegovoj važnosti. Popenoe (2002, str. 191) smatra da „očevi igraju krucijalnu ulogu u dječjem razvoju“ što potvrđuju rezultati znanstvenih istraživanja koja rasvjetljavaju područje očinstva uzimajući u obzir međudjelovanje očinstva i majčinstva kao i samu očinsku ulogu.

Literatura

Brott, A. A. (1998.), Kako biti tata. Mozaik knjiga: Zagreb

Ehrensaft, D. (2002.), (Raz)maženo dijete: Kako dobronamjerni roditelji daju djeci previše – ali ne ono što im treba. Zagreb: Mozaik knjiga

Komadina, T., Perić-Kosović, D. (2012.), Uloga oca u odgoju.

http://oc-pgz.hr/clanci_uloga_oca.html  (9.3.2014.)

Maleš, D. (1999.), Uloga majke i oca u odgoju djeteta. U: Čikeš, J. (ur.), Obitelj u suvremenom društvu. Zagreb: Državni zavod za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži, str. 105–110

Popenoe, D. (2002.), Life without father: compelling new evidence that fatherhood and marriage are indispensable for the good of children and society. Cambridge, London: Harvard Univesity Press

Podružnica Split: Danijela Dujmović Šućur / Maja Kaštelančić Perišić