Created by potrace 1.15, written by Peter Selinger 2001-2017

Stručni skup odgajateljica u vjeri

Stručni skup odgajateljica u vjeri Varaždinske biskupije posvećen molitvi djece

Molitva u životu predškolskog djeteta

Varaždin, (IKA) – Stručni skup odgajateljica u vjeri i odgajateljica koje su pri kraju doškolovanja s područja Varaždinske biskupije održan je u subotu 23. siječnja 2010. u dvorani biskupijskog Pastoralnog centra u Varaždinu. Susret, koji je bio posvećen molitvi djece, održan je u organizaciji Katehetskog ureda Varaždinske biskupije, a odazvalo se dvadesetak odgajateljica, kojima su nakon uvodne molitve pozdravne riječi uputili predstojnik Katehetskog ureda vlč. Damjan Koren i varaždinski biskup Josip Mrzljak. Biskup Mrzljak podsjetio je kako u svakom pogledu odgoj započinje od najranije dobi, što potvrđuje da i odgoju u vjeri treba posvetiti pozornost od vrtićke dobi djeteta. Istaknuo je kako obitelji, koje žive tradicionalnu i kršćansku vjeru, imaju pravo tražiti odgoj svoje djece u vjeri i u predškolskim ustanovama u kojima djeca provode velik dio svog vremena i izgrađuju temelje na kojima će rasti, sazrijevati i kasnije živjeti kao građani ovog društva. Dodao je kako obitelj i odgojne ustanove zajedno s odgojem u vjeri trebaju od samog početka odgajati djecu u dobre i plemenite ljude našeg društva. Ako katolički roditelji žele odgajati svoju djecu u vjeri, onda to svakako treba početi od vrtića, te se nastaviti zatim i u školi, kazao je biskup Mrzljak te zaželio odgajateljicama mnogo uspjeha i blagoslova u njihovu radu.
O molitvi u životu predškolskog djeteta na skupu je izlagala s. Katarina Pišković, ravnateljica Dječjeg vrtića Sv. Mala Terezija iz Zagreba, o temi “Biblijski tekstovi u poticanju molitvenog izričaja djece” Brankica Blažević, viša savjetnica za predškolski odgoj pri NKU HBK, dok je Silvio Benč, stručni suradnik KUVB, predstavio internetsku stranicu Katehetskog ureda putem koje se mogu razmjenjivati i preuzimati razni korisni sadržaji. U završnom dijelu susreta održane su pedagoške radionice.

Jasminka Bakoš-Kocijan

 

Izvješće sa stručnih predavanja i radionica

Izlaganje koje su u subotu 23. siječnja , nakon molitvenog uvoda odgojiteljica Drnjanskog „Vrapčića“, obraćanja biskupa mons. Josipa Mrzljaka, te predstojnika Ureda mr. Damjana Korena, iznjele vrsne predavačice prof. viša savjetnica Brankica Blažević i s. Katarina Pišković bilo je po procjeni nazočnih veoma značajno i primjenjivo u odgojno-obrazovnom radu na području vjerskog odgoja, ali lako primjenjivo i za djecu i vjeroučitelje u osnovnim školama.

Životnost poruke i stalna aktualnost u promišljanjima o kvaliteti profesionalnih kompetencija odgojiteljica u vjeri (čitaj:odgojno-obrazovnih djelatnika), motivirajuće je saznanje koje će nakon ovog predavanja odmah biti primjenjivo u praksi svih predškolskih ustanova s naglaskom širenja na razinu suradnje i s ostalim čimbenicima u odgoju i obrazovanju djece te osobnom radu na sebi.

„Djetetu je važno svjedočenje vjere osobnim životom s Bogom „- rekla je na početku svog izlaganja s. Katarina Pišković te nastavila osnaživati svoje izlaganje primjerima iz svoje bogate prakse i vjerničkog života.

„Ovisno o tome kako i koliko svjedočiš svoju vjeru i pouzdanje u Boga u toj mjeri isto prenosiš i na odgajanike. Zato je važno da dijete u odgojitelju (učitelju) osjeti autentično svjedočenje i svakodnevno ŽIVLJENJE duhovnosti.“

Vjerski odgoj ne bi se smio ograničavati samo na sadržaje i vrijeme unaprijed „predviđeno i rezervirano“ za vjerski sadržaj. Vjerski odgoj mora čitavog dana „živjeti“u vrtiću.

To je moguće ostvariti samo ako odgojitelj (učitelj) svojom duhovnošću „zrači“ te tako postaje transfer Božje ljubavi.

Događa se u praksi da iako u svakoj ustanovi koja provodi vjerski odgoj postoje vjerski centri (kutići) no više se to koristi kao vanjsko obilježje i ne primjenjuje se životno. Da bi približili tokom čitavog dana važnost tog posebnog centra odgojitelj može jako mnogo tome doprinjeti koristeći ga sam kada god za isto osjeti potrebu, potvrdile su obje predavačice. Svjedočenje svog vjerskog opredjeljenja, rekla je s. Pišković mora krenuti s jednostavnim životnim situacijama kojima pokazujete važnost opredjeljenja „za Boga“. Kao jedan od primjera navela je situaciju kada odgojitelj (čitaj:i učitelj) na posao dolazi tužan radi neke teške situacije kod kuće te odlazi u vjerski kutić da se tu susretne sa svojim Spasiteljem koji će je utješiti. Navodi i snagu verbalnog i neverbalnog svjedočenja u istoj situaciji.

„Svakako bi bilo od velikog značaja kada bi odgojitelj (učitelj) kleknuo ili samo čučnuo ili stao u vjerski centar i rekao tiho „Isuse tako sam danas tužna. Imam toliko problema i briga. Daj mi snage da današnji dan u ovom vrtiću s djecom bude uz Tvoju pomoć lijek mojoj tuzi. Hvala Ti što me uvijek slušaš i što k Tebi uvijek mogu doći i uvijek me ovdje čuješ!“

Svakako možete pretpostaviti da će dijete ako gleda takve trenutke učiti više nego iz bilo kojeg duhovnog teksta.

Govoreći i razmišljajući o važnosti i potrebnosti molitve u svakodnevnom životu djeteta trebamo početi od samog začeća i života u utrobi majke. Već u toj fazi djetetu je potrebna molitva.

Blagoslivljajući život i moleći za dar života dijete će osjetiti da majka , otac ali i ostali za njega čine nešto posebno. Tako već u vrijeme življenja u majčinoj utrobi dijete se osjeća sigurno, željeno i duhovno jako.

Nakon rođenja, kako raste i promatra odrasle kako ga blagoslivlju molitvom znat će već po izrazu lica da mu se govori o nečem veoma važnom. Gledajući neverbalne poruke na licu koje će očitavati sabranost i bliskost majke ili oca u molitvi koju izriču za njega, kasnije će to vrlo znakovito povezati sa Bogom.
Kada molimo za dijete ili nad djetetom ta molitva mora biti jednostavna i razumljiva i struktuirana na način da djetetu bude važna.

Ne bi bilo nikako dobro izgovarati „obrasce“, već jednostavnim riječima izraziti molitveni izričaj , npr. „Hvala Ti Bože za moju Anu. Blagoslovi je!“

Veoma je važno djeci nikada ne nametati svoje molitvene oblike ili učiti ga moliti iz „običaja“.

Iako malo, dijete jako dobro primjećuje i s lica čita da odrasli mole napamet bez razmijevanja, pa kasnije isto to kopiraju u svojem molitvenom izričaju, što nikako nije prihvatljivo.

Takvim ćemo svojim naučenim obrascima molitve priječiti djetetu da se u molitvi srcem približi Bogu.

Svakodnevno je poželjno poticanje spontanih molitvi. U tim molitvama odgojitelj svojim jednostavnim rečenicama koje su zapravo molitva za dijete potiče da se i ono čitav dan obraća Svevišnjem Ocu i s njim komunicira na sebi svojstven otvoren i iskren način.
Odgojitelj svojim primjerom npr. rečenicom : „Bože pomozi mi da dobro otpjevam ovu pjesmu“ tiho u djetetu stvarati potrebu da se i ono u svakodnevnim situacijama na isti način obrati Bogu i s njim stalno komunicira.

Tako ćemo spontano odgajati djecu za pravu komunikaciju s Bogom, za stalni razgovor s Presvetim – što i jest prava definicija molitve.

Cjenjena prof. Brankica Blažević svojim se predavanjem nadovezala na svjedočenje s. Katarine Pišković te iz perspektive duhovne pedagogije dokazala jednostavnost provođenja vjerskih sadržaja u svim oblicima i područjima razvoja djeteta. Dakako prvenstveno je naglasila način interpretacije Biblijskog teksta u radu sa djecom, te savjetovala:

„Nikada se Biblijski tekst ne čita odmah iz Biblije, ako ga odgojitelj prije sam ne pročita i „usvoji“ ako njemu samom nije jasan kako će ga autentično prenijeti djeci.

Biblijski tekst dijete prihvaća samo ako mu se interpretira na zanimljiv način, i na njemu prihvatljiv način.
Tek nakon tako doživljenog Biblijskog teksta dijete može izraziti svoje osobne molitve iz srca. Tek tada se dijete može susresti s Bogom u srcu, te taj susret izreći riječima.
Kod djece ove dobi to što ćete vi nad tekstom pred njima duboko meditativno pročitati Biblijsku priču i biti jako jako pobožni – djetetu to u toj dobi ništa ne znači jer nema to iskustvo vaše pobožnosti i meditacije teksta i nad tekstom. Ono to neće razumijeti.

PRIJE čitanja Biblijskog teksta najprije treba kao i kod svake aktivnosti:

1. pripremiti prostor
2. materijale
3. prigodne aplikacije, umjetničke slike, glazbu
4. pripremiti uvod u temu i sadržaj, uvodnu aktivnost
Uvijek je dobro i preporučljiov koristiti sva raspoloživa sredstva i poticaje koje inače koristimo u svakodnevnom radu s djecom, koji se dodatno obogaćuju posebnom didaktikom iz područja vjerskog odgoja.“- rekla je viša savjetnica Blažević.

Slobodna sam osobno komentirati gornje tvrdnje te iz dosadašnje prakse odgovorno tvrdim da je najbolja i najupečatljivija „didaktika“ sam odgojitelj koji u sebi nosi duhovnost , svi ostali poticaji i materijali samo su vanjska materijalna pomoć u obogaćenju aktivnosti.

Sa strane svojih kompetencija uvažena profesorica Blažević mnogo je govorila o životnosti prostora u kojem djeca provode velik dio svoga djetinjstva , o bogatstvu centara posebno vjerskog koji bi trebao „oživjeti“ u životu vrtića. Navodeći primjere dobre prakse uz obilje foto zapisa predavanje je vjerujem već istog časa zaživjelo u svim predškolskim ustanova nazočnih sudionica u usavršavanju, a posebno važnosti molitvenog izričaja djece kojeg je poželjno što više poticati te time razvijati duhovnost i kod djece a paralelno i kod sebe.

Nakon predavanja sudionici su u dvije radionice radili na sebi.

U radionici koju je vodila s. Katarina Pišković težište je bilo na promišljaju o unutarnjim duhovnim vrjednotama osobnosti čovjeka, te posebnosti međuljudskih odnosa i prijateljstva te povezanosti u međuljudskim odnosima te ovisnosti tih odnosa.

„Međusobna ljubav je : jedna duša u dva tijela!“- snažan je zaključak i pouka navedene radionice.

Sudionici radioničnog tipa rada kod prof. Blažević razmatrali su načine na koji način približiti molitvu Oče naš kod najmlađih, kod tinejđera i kod starijih osoba, nakon kojih su se povele zanimljive rasprave o istoj temi, primjenjive u svakodnevnom životu.

Radionica je zaključena Oče našom na Isusovom materinjem jeziku, kojeg Vam prosljeđujemo kako biste ga NE čuvali za sebe, ne spemili u ladicu, nego primjenili u svom radu sa djecom, roditeljima, i svima onima kojima će izgovorom ovih nadasve značajnih riječi osjetiti Isusovu ljubav za Oca.
Snježana Tišljarić
Odgojiteljica u vjeri

Oče naš

Kako se piše:

Avvon d-bish-maiya, nith-qaddash shim-mukh.
Tih-teh mal chootukh. Nih-weh çiw-yanukh:
Ei-chana d’bish-maiya:ap b’ar-ah.
Haw lan lakh-ma d’soonqa-nan yoo-mana.
O’shwooq lan kho-bein:
Ei-chana d’ap kh’nan swiq-qan l’khaya-ween.
Oo’la te-ellan l’niss-yoona:
Il-la paç-çan min beesha.
Mid-til de-di-lukh hai mal-choota
Oo khai-la oo tush-bookh-ta
I’alam al-mein. Aa-meen.

Kako se čita:

Avun du Bišmaija nitkada šimuh
Tete malčutuh Neves ovjanuh
Elčana du bišmaija ab ba rah
Habla um lah mad cu kana jumana
Ušukman hobein
Eičana ab tah nah šuk Kin haja vin
Ubatala misijuna
E la pasa menbiša
Mit tu di luh hai malčuta
U helau duš buhta
El alamalmin Amin.

Preuzeto s: www.kuvb.org