Split: Stjecanje socijalnih kompentencija u mješovitim skupinama

Odgojitelji iz Splita pripremili su temu svoga individualnog stručnog usavršavanja.

STJECANJE SOCIJALNIH KOMPETENCIJA U MJEŠOVITIM SKUPINAMA

Suvremeni hrvatski, humanistički orijentiran, predškolski odgoj zalaže se i počiva na demokratskim, pluralističkim i partnerskim načelima te načelima uvažavanja različitosti i tolerancije. Stoga je ta načela nužno ugrađivati i u svakodnevnu praksu te na njima graditi sustav odgoja i obrazovanja najmlađih. Mješovite skupine djece predškolske dobi su skupine koje čine djeca s dobnim rasponom od dvije do tri godine. Istraživanja pokazuju da djeca lakše i brže uče u interakciji s vršnjacima i starijom djecom što mješovite skupine svrstava u poticajne odgojne preduvjete (Katz i McClellan, 2005).

Stvarajući okruženje za učenje koje promovira komunikaciju, raspravu i razmjenu, jer se učenje događa kroz dijalog, odnosno interakciju između odgojitelja, djece, roditelja i okruženja, potrebno je uzeti u obzir vrstu i veličinu skupine u kojoj će se provoditi odgojno-obrazovna djelatnost.Grupe s djecom mješovite dobi potencijalno znače obogaćenu vrtićku zajednicu u kojoj se djeci pruža veći broj prilika da pružaju i primaju pomoć. Uz to, djeca ostaju s istom odgojiteljicom najmanje dvije godine što pogoduje učvršćivanju socio-emocionalnih veza presudnih za usvajanje znanja i vještina.

Mnoga se važna socijalna umijeća lakše steknu i prakticiraju u kontekstu grupa s djecom mješovite dobi (Katz i McClellan, 2005). Formiranje skupina djece različite dobi ne osigurava automatski da će se potencijalne blagodati ostvariti. Puno toga ovisi o spremnosti i sposobnosti odgojitelja da u najvećoj mogućoj mjeri iskoriste potencijalne prednosti.Djeca predškolske dobi usvajaju znanja i vještine u međuvršnjačkoj interakciji, učeći po modelu i strategijom pokušaja i pogreške. Istraživanja pokazuju da djeca starije dobi pokazuju veću razinu prosocijalnog ponašanja i bolje razumijevanje emocija kako vlastitih, tako i tuđih, što im olakšava građenje i održavanje veza i odnosa s drugima, a potom i upoznavanje okoline: spoznaju uzročno-posljedičnih veza u prirodnom i društvenom okruženju.

Rad odgojitelja u mješovitoj skupini zahtijeva visoku razinu kompetencije, sustavan rad na stručnom usavršavanju, bolje poznavanje razvojnih karakteristika te sposobnost planiranja i programiranja uvažavajući uvjete u konkretnoj skupini, posebice potrebe, mogućnosti i prava svakog djeteta.

Literatura

Katz, L.G., McClellan, D.E. (2005), Poticanje razvoja dječje socijalne kompetencije, Zagreb: Educa