Hrv.Leskovac: Dobri pastir i izgubljena ovca

DOBRI PASTIR

Ja sam Pastir dobri koji nikada ne napušta svoje stado. Pronalazim mu svježu travu i vodim ga do vode. Ja sam vrata ovčinjaka u kojem poznajem svaku svoju ovcu i zovem je njezinim imenom. Ovce idu za mnom jer poznaju moj glas. Ja sam Dobri pastir. Oni koji me slijede moje su stado. Poznaju me i vjeruju mi. Ja ih vodim, štitim i spreman sam umrijeti za svoje ovce. Imam i drugih ovaca koje nisu iz ovog ovčinjaka. I njih trebam dovesti i glas će moj čuti i bit će jedno stado  i jedan pastir.

Poticajna pitanja:

Zašto ovčice slijede Dobroga pastira?

Jana: Zato jer moraju spavati.

Lara: Da je on dobri. On mora čuti njih jer je glasno.

Klara: Zato da se ne izgube.

Mihael: Zato jer prepoznaju njegov glas.

Rafael M: Zato da ih čuva.

Marija Anastazija: Zato da ih hrani. Gladne su ovce.

Kakav je taj Pastir?

Klara: Obučen.

Lara: Ima štap i može ih voditi. I ima crnu haljinu i bijelu košulju.

Mihael: Dobar.

Kako bi se ti osjećao/la u tom ovčinjaku?

Lara: Lijepo.

Fran: Dobro.

Mihael: Lijepo i sretno.

Klara: Ja bi se lijepo osjećala. Ja ću si obuć nešto lijepo, leći ću se i spavati.

IZGUBLJENA OVCA

Bio jednom jedan čovjek koji je čuvao ovce. Pastir je bio dobar čovjek koji je volio svoje ovce i dobro se brinuo za njih. Ponekad bi divlje životinje, kao što su lavovi i vukovi, napali ovce. No, pastir je bio hrabar. Borio bi se s njima i otjerao ih, te ostao sa svojim ovcama. Nikada ih nije ostavio same. Jednoga dana jedna je ovca odlutala od ostalih i izgubila se u divljini. Na kraju dana pastir je uočio da jedna ovca nedostaje. Osvrtao se oko sebe, ali nigdje na vidiku nije bilo te ovce. Prvo se pobrinuo da ostale ovce budu na sigurnome, u toru. Zatim je izišao tražiti izgubljenu ovcu. Pastir je dugo tražio ovcu. Dozivao ju je i dozivao, ali ovce još uvijek nije bilo na vidiku. Otišao je dublje u divljinu nije htio odustati. Čvrsto je naumio pronaći izgubljenu ovcu. Konačno je pastir iz daljine začuo ,,bee”. Slijedio je zvuk i ugledao nestalu ovcu zapletenu u trnoviti grm. Ovca se otimala i otimala, ali se nikako nije mogla izbaviti. Jedino je mogla zapomagati ,,bee” i čekati. Pastir je požurio spasiti svoju ovcu. Pastir se sagnuo i podigao ovcu. Zatim ju je stavio na svoja ramena i pažljivo odnio kući, na sigurno. Pastir je bio jako sretan. Izgubljena ovca je napokon bila nađena.

Svi su uživali u dramatizaciji navedenog teksta. Izmjenjivali su uloge i vrlo odgovorno glumili. 🙂 🙂 🙂