Roditelji

Adaptacija – prvi dani u vrtiću

Adaptacija – prvi dani u vrtiću

Adaptacija – prvi dani u vrtiću

Prilagodba djece za boravak u predškolskoj ustanovi

 u okrilju Isusove obitelji

Za svako se putovanje pripremamo, nosimo nešto sa sobom. Na putu doživljavamo, susrećemo nove ljude, dolazimo do cilja. Na put polazimo sami, s bližnjima, znancima, ponekad i nepoznatim osobama. Polazak u predškolsku ustanovu jest putovanje koje traje nekoliko godina, a obuhvaća sve ove etape: polazak, putovanje, dolazak do cilja. Dijete je u središtu ovog putovanja, kao što je i jedno drugo Dijete bilo u središtu Marijina i Josipova puta do Betlehema, Egipta, Nazareta. Iz njihova života na tom putu želimo vidjeti i usvojiti sve ono što je djetetu, roditeljima i odgojiteljima potrebno kada započne djetetov polazak u predškolsku ustanovu. Prisjetimo se kako je bilo Mariji i Josipu na putu:

,,U one dane izađe naredba cara Augusta da se provede popis svega svijeta. Tako i Josip, budući da je bio iz doma i loze Davidove, uziđe iz Galileje, iz grada Nazareta, u Judeju – u grad Davidov, koji se zove Betlehem – da se podvrgne popisu zajedno sa svojom zaručnicom Marijom koja bijaše trudna. I dok su bili ondje, navršilo joj se vrijeme da rodi. I porodi sina svoga, prvorođenca, povi ga i položi u jasle jer za njih nije bilo mjesta u svratištu. (Lk 2, 1; 4-7)

,,Čim anđeli otiđoše od njih na nebo, pastiri stanu poticati jedni druge: ,,Hajdemo dakle do Betlehema. Pogledajmo što se to dogodilo, događaj koji nam obznani Gospodin. I pohite te pronađu Mariju, Josipa i novorođenče gdje leži u jaslama. (Lk 2, 15-16)

,,Kad se Isus rodio u Betlehemu judejskome u dane Heroda kralja, gle, mudraci se s Istoka pojaviše u Jeruzalemu raspitujući se: ,,Gdje je taj novorođeni kralj židovski? … I gle, zvijezda kojoj vidješe izlazak iđaše pred njima sve dok ne stiže i zaustavi se povrh mjesta gdje bijaše dijete. … Uđu u kuću, ugledaju dijete s Marijom, majkom njegovom, padnu ničice i poklone mu se. Otvore zatim svoje blago i prinesu mu darove: zlato, tamjan i smirnu. (Mt 2, 1-2; 9-11)

Isus se rodio, iz tople Marijine utrobe došao u svijet. Rodio se u štalici, u siromaštvu, skromnosti, neprepoznat od mnogih. Marija i Josip bili su uz Njega. Čuvali ga, nosili u naručju, darovali mu svoju sigurnost, toplinu, pokazivali pažnju, gledali ga toplim pogledom, sa smješkom. Marija zna što znači brinuti o djetetu, živjeti u neizvjesnosti kako će se i što će se svaki dan dogoditi, koju novost donosi dan. Marija zna kako se pouzdati u Boga i dati mu tu neizvjesnost, pitanja, osjećaj treperenja nad životom povjerenog djeteta koje treba dati u ruke kraljevima koji su mu se došli pokloniti, pastirima koji su pohitili sa svojih pašnjaka i zapjevali radosnu pjesmu dobrodošlice novorođenom Djetetu. Kako je Marija sve to uspjela? S povjerenjem u dobru volju Josipovu, kraljeva i pastira, otvoreno srce i velikodušnost u darivanju.

Svakoj majci upravo u ovim trenucima odvajanja od djeteta Marija može biti uzor, podrška, pomoć. Majka svakog djeteta može moliti: „Molim te, Marijo, za povjerenje u odgojitelje kojima povjeravam svoje dijete upravo takvo kakvo si ti imala kada si nepoznatim kraljevima pustila da se približe tvome djetetu, da mu se poklone, da budu s njim, da ga darivaju. Ohrabri moje srce da bez tjeskobe i nepovjerenja može svakoga dana ostaviti dijete u rukama odgojitelja kojima ga povjeravam na čuvanje. Čuvaj moje dijete i daj da mu boravak u vrtiću bude radostan i raspjevan kao što je bilo tvome Sinu kod dolaska pastira koji su mu se došli pokloniti.“

Dolazak djeteta u vrtić predstavlja izlazak djeteta iz obitelji u svijet. Kako se dijete osjeća? Sve mu je novo, nepoznato, susreće nova lica, djecu i odrasle oko sebe, novi prostor u kojem ostaje, ulice, grad kojim prolazi, ostaje bez osoba (roditelja) koje su brinule o njemu i koje su bile uz njega. Dolazi k onima koji ga primaju i žele mu pružiti toplinu, sigurnost, koji mu se smiješe i žele mu dobrodošlicu. Njegovi mu odgojitelji žele darovati darove koje poput kraljeva čuvaju, njeguju i prenose mu u svakodnevnoj komunikaciji. Odgojitelji se spremaju na put prema djetetu čekajući njegov dolazak i noseći mu ono što mu je najpotrebnije: toplinu, prihvaćenost i zaštićenost. Oni poput pastira bdiju nad svakim djetetom, usmjeravaju mu korak na pravi put, da se osjeti prihvaćen od prijatelja s kojima provodi vrijeme i da se ne povuče, osami, osjeti udaljenim i ostavljenim. Odgojitelji mogu moliti: „Marijo, pomozi mi da moje srce bude otvoreno prema svakom djetetu kao što je bilo Tvoje prema Isusu, izmoli mi toplinu i budno oko za potrebe povjerenog mi djeteta. Želim, Majko, poput Tebe u svakom djetetu gledati dijete Isusa, čuvati ga i učiniti mu vrijeme provedeno u vrtiću lijepim i radosnim.“

Dijete treba prevladati osjećaj napuštenosti, nezaštićenosti. Osjeti li roditeljev treptaj, drhtaj, strah i ono će biti takvo ulazeći u vrtić, u sobu dnevnog boravka. Učini li roditelj korak prije polaska i u svojoj molitvi/razgovoru s Marijom preporuči joj se i zamoli je za pomoć, slobodu u prepuštanju djeteta drugima, sigurnost u odgojitelja kako bi pristupio s povjerenjem, prenijet će na dijete sigurnost s kojom će i ono dolaziti u vrtić. Znamo, Marija je otvorila vrata štalice svima koji su se došli pokloniti Isusu, koji su ga došli vidjeti, koji su ga htjeli primiti u svoje naručje. Sve je ovo Marija mogla i zbog Josipove pomoći koji nije oklijevao pred zadatkom, trajno usmjeren na Božji glas slijedeći ga i čineći kako ga vodi nebeski Otac. Upravo Josip pomaže očevima da svojim suprugama budu oslonac i podrška na putu, oni koji osluškuju Očev glas za svoju obitelj, skrbe o njoj, uvijek su tu uz suprugu i djecu.

Uočavamo da se ponajprije odrasli trebaju pripremiti za trenutak polaska svojega djeteta u jaslice ili vrtić. Pripremajući se za polazak u predškolsku ustanovu dobro je znati da način na koji će se dijete prilagođavati ovisi o:

o individualnim osobinama djeteta,

o stupnju djetetova razvoja,

o dobi djeteta,

o stanju djetetova zdravlja,

o obiteljskom ozračju u kojem dijete živi.

Tri su osnovna tipa prilagodbe:

–         laka prilagodba (reakcije i ponašanje djeteta se normalizira tijekom 10 – 15 dana boravka u vrtiću),

–         prilagodba srednje težine (duže promjene u ponašanju i stabiliziraju se do 30 dana boravka u vrtiću),

–         teška prilagodba (promjene i poremećaji u ponašanju traju 2 – 6 mjeseci, često je kod ove djece prisutno više nepovoljnih faktora koji produžuju prilagodbu: obolijevanje, nepovoljni obiteljski uvjeti i sl.).

Neka se djeca brzo prilagode, neka su djeca sklonija;
– reakcijama na fiziološkom planu (odbijaju  hranu, spavanje, često pobolijevaju),

-reakcijama u ponašanju (plač, agresivnost, povučenost…),

-regresijimoguća je kod neke djece, tj. oni oblici ponašanja koji su karakteristični za raniju, već svladanu fazu razvoja
(ponovo mokri u krevet, traži dudu…).

 

♦ Tko je i što je djetetu u određenoj dobi važno i potrebno:
– do treće godine važna mu je odrasla osoba
(odgojiteljica – pričajte mu o njoj; da će se brinuti za njega dok vi radite, da će mu pričati priče, pjevati, igrati se s njim),

– četverogodišnjaku su važne igračke i igranje s njima (razgovarajte o novim igrama i igračkama koje će upoznati),

– petogodišnjaci i starija djece vesele se vršnjacima i igri s njima
(pripremajte ga za igru i druženje s vršnjacima; što se mogu igrati zajedno…).

Prilagodba nije gotova kada dijete prestane plakati, već kad dijete počne spontano izražavati svoje osjećaje, misli i sposobnosti vezane uz boravak u vrtiću.

Znamo, koliko se god vi roditelji i mi u vrtiću trudili, prilagodba nije ni najmanje lagana!

Što sami možete učiniti kako biste pomogli svom djetetu?

Glavno načelo je postupnost.

U roditeljskom je domu potrebno govoriti o vrtiću, prošetati do njega, boraviti s djetetom u parku ili na igralištu ispred vrtića osobito kada se tamo igraju druga djeca.
Vaše će dijete ubrzo početi pričati o vrtiću, drugoj djeci i tetama. Podržavajte njegov interes za vrtić.

Ne omalovažavajte poteškoće prilagodbe, sada ste svojem djetetu potrebniji nego ikada.

Rastanke u vrtiću skratite na minimum i neka proteku u ugodnom i veselom raspoloženju jer time djetetu dajete informaciju da je tu lijepo i da nema razloga za tugu.

Omogućite mu da ponese neki dragi predmet (dudu, medu…) kako bi se osjećalo sigurnije.

Organizirajte ustaljeni raspored aktivnosti kod kuće koji je sličan rasporedu u vrtiću (vrijeme obroka, šetnje, igre, odlaska na počinak). Dijete umiruje sve što je trajno i bez iznenađenja.

Posvetite djetetu svoje slobodno vrijeme, igrajte se s njim, šetajte s njim, razgovarajte.

Za ugodniji boravak djeteta u vrtiću Dječji vrtić Svete Male Terezije osigurat će:

– fleksibilnu organizaciju,

– ugodno/vedro ozračje,

–  sigurno i poticajno okruženje (za igru, zabavu, druženje, razvoj…) te

– stručnu pomoć i suradnju (ravnatelj, pedagog, logoped, psiholog, odgojitelji).

Svi mi u Dječjem vrtiću Svete Male Terezije brinut ćemo da se vaše dijete razvija zdravo, sigurno, slobodno, samostalno, zadovoljno, veselo, kreativno, i da bude SRETNO!

pripremila: s. Lidija

Objavljeno
Kategorija Roditelji

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

4 − 4 =

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>

Current month ye@r day *