Stručno usavršavanje

Hrv. Leskovac: Razvijanje komunikacijskih vještina kod djece jasličke dobi

Hrv. Leskovac: Razvijanje komunikacijskih vještina kod djece jasličke dobi

Hrv. Leskovac: Razvijanje komunikacijskih vještina kod djece jasličke dobi

Dragi čitatelji,

u mogućnosti ste pročitati pripremljenu temu individualnog stručnog usavršavanja odgojiteljica Mirne Cvetko i s. Marije Anite Grden.

RAZVIJANJE KOMUNIKACIJSKIH VJEŠTINA KOD DJECE JASLIČKE DOBI

– bogaćenje rječnika

– rad na strukturi rečenice

– modeliranje korektnog govora

– motiviranje djece na govor i izražavanje

– upoznavanje sa slikovnicama, pojmom slova

Ova nas je tema potaknula da na razne načine potičemo djecu na sudjelovanje u komunikacijskim vještinama. Potražile smo stručnu literaturu koja se bavi ovom temom.

►Gđa Anica – Ana Kraljević u svom djelu „Lutka iz kutka” osvrnula se na razne zadaće svog programa „Mali lutkari”, a neke od njih su: poticati vedru i radosnu atmosferu i dobro raspoloženje, poticati samopouzdanje i procjenu vlastitih mogućnosti, poticati verbalnu i neverbalnu komunikaciju u svim oblicima, bogatiti dječji rječnik novim a i starim zaboravljenim riječima, poticati dijete da izražava svoje misli, stanje, želje, emocije putem riječi, putem monologa i dijaloga. Na temelju ovih zadaća izradili smo nekoliko lutkarskih predstava  u kojima su sudjelovala djeca. Posebno su lijepo prihvatili dijaloški govor preko lutaka koje smo zajedno izrađivali te su djeca radosno sudjelovala u predstavama koje su sama stvarala. Jedni druge su motivirali pljeskom na kraju predstave te su često i sama odlazila u kutić lutaka i tamo se igrala. Veliko veselje izazvala je simbolička igra u kutiću frizera koji smo opremili u našoj sobi. Svako je dijete htjelo sjesti na frizersku stolicu i izabrati boju za kosu ili frizuru kakvu će imati. Tu smo jako isticali pozdrav kod ulaska, čekanje na red, mogućnost odabira boje za kosu, zahvalu i pozdrav kod odlaska. Jedno se dijete posebno isticalo u komunikacijskim vještinama koje više sliče govoru odraslih što upućuje da puno vremena provodi s odraslima. Njegova igra s drugom djecom, posebno vršnjacima potiče ih na bogaćenje rječnika i rješavanje problema u problemskim situacijama. Djeca postaju puno otvorenija te na taj način jačaju pozitivnu sliku o sebi.

►Ivana Herljević i Ilona Posokhova u knjizi „Govor, ritam, pokret” obrađuju razvoj govora. Djeca lakše prihvaćaju govorno gradivo ako je ritmično i dostupno vizualiziranju, a pjesma ima upravo te kvalitete. Tematske su pjesmice o prirodi, životinjama, ljudima i drugom  odličan izvor materijala za rad s djecom s nedovoljno razvijenim govorom i specifičnim jezičnim teškoćama. Osim toga, tematske pjesmice se lako mogu uvrstiti u razne dječje igre, zabave, i priredbe u vrtićima, a i za individualni rad kod kuće jer osim govora stimuliraju razvoj cjelokupne dječje psihe. Logoritmičke su pjesmice namijenjene roditeljima mališana od rođenja do tri godine, odojiteljicama u jaslicama. Nježni dodiri, osmjesi, ritmički pokreti i pjevanje stimulirat će djetetov razvoj od samog rođenja. Pokretne igre za razvoj govora i opće motorike služe za grupni rad s djecom od 3 do 7 godina. Budući da smo mi mješovita skupina od 1 do 4 godine starosti djeteta  mlađi su se povodili za starijima tako da su i mala djeca uspješno savladala i što je još bitnije zavoljela sve ove pokretne igre. Najdraže su im bile „Igra kolo”, „Mi smo djeca vesela”, „Sedam godin u kolu”, „ Sjedi ježe”, „Ringe, ringe raja”, „Pilići”, „Ide maca oko tebe”, ali i malešnice, pljeskalice: „ Majstor kuckalo”, „Bi ba bučicu”, „ Puzi,puzi puž”, „ Bubamara” i „Kišica”.

Veliki broj igra preuzele smo iz djela „ Naše kolo veliko” autora Gorana Kneževića želeći razviti kod djeteta osjećaj poštovanja prema hrvatskoj kulturnoj baštini i tako ga potaknuti na očuvanje vlastitog identiteta. Također smo time i razvijale smisao i sposobnost za pjesmu i igru, glazbu i ples.

►Vladimira Velički u svojoj knjizi „Pričanje priča – stvaranje priča” naglašava da djeca posebno trebaju priče, a priče isto tako trebaju djecu. Djeca nam se često obraćaju sa željom da im pričamo i na taj način izražavaju svoju želju za kontaktom, za pripovijedanjem o onome što se tijekom dana dogodilo te za ponovnim proživljavanjem onoga što su doživjela. Često se ovim molbama poklanja malo pozornosti te se pričanje, odnosno pripovijedanje potiskuje i zanemaruje. Važno je naglasiti da dijete ne usvaja govor samo razgovarajući odnosno govoreći, već i slušajući. Upravo nam bajke pružaju mogućnost ostvarivanja tog cilja. Bajke u manjoj mjeri predstavljaju dalekozor kroz koji možemo gledati u vremena koja su davno prošla, a puno su više zrcalo pomoću kojega možemo promatrati sebe i vlastitu dušu. Pričanje priča stvara odnos, stvara bliskost. Djeci ne predstavljamo samo priču, već pričajući i koristeći govor tijela – mi predstavljamo sami sebe. Pričanje priča potiče djecu na spontani govor, a cilj nam je dovesti dijete do samostalnog i potpunog jezičnog izričaja. Najdraže bajke našoj djeci su naravno sve koje u naslovu sadrže riječ vuk: ,,Vuk i sedam kozlića”, ,,Vuk i tri praščića”, ali i svima poznata Crvenkapica. Pričajući im te priče zamjećujemo izraze lica poput čuđenja, straha, sreće, tuge koje možda ne bi primijetili da čitamo iz knjige.

Priče „Mačka i mišić” i „Tri jarca vjetropira” su im najdraže i izazivaju kod njih veliko oduševljenje. Obje iziskuju veliki napor i koncentraciju te pamćenje redoslijeda radnje.

Možemo zaključiti – pričajte, glumite, pjevajte i uspjeh neće izostati.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

sixteen − 1 =

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>

Current month ye@r day *